Mjuzikl: filmski žanr koji nikada ne prestaje sjati

Malo koji filmski žanr ima toliku moć podići raspoloženje, dirnuti i očarati publiku kao mjuzikl. To je žanr u kojem se glazba, ples i pripovijedanje spajaju u blistavi spektakl – slavlje emocije, kreativnosti i ritma. Od svojih devetnaestostoljetnih početaka u burleski i opereti pa sve do suvremenih reinterpretacija koje pomiču umjetničke granice, filmski mjuzikl se razvijao, ali je zadržao svoj neodoljivi šarm.

Čak i u današnjem dobu streaminga, publika se i dalje okreće mjuziklima. Možda zato što, kako je nedavno primijetio The New Yorker, u nesigurnim vremenima žudimo za radošću gledanja i slušanja nečega što djeluje istinski živo.

Kratka povijest velikog žanra

Prema enciklopediji Britannica, podrijetlo mjuzikla može se pratiti do popularnih oblika zabave 19. stoljeća, kao što su glazbene dvorane, burleskne predstave i komične drame. Ipak, prva produkcija koja je spojila zaplet, pjesmu i ples na način koji je postavio predložak za suvremeni mjuzikl bila je The Black Crook (1866.) u New Yorku.

Početkom 20. stoljeća, skladatelji i tekstopisci poput Georgea M. Cohena, Jeromea Kerna, Georgea i Ire Gershwina, Calea Portera te legendarni dvojac Rodgers i Hammerstein preoblikovali su glazbeno kazalište. Uveli su načelo integracije – svaka pjesma i plesna sekvenca morale su služiti priči i otkrivati bitne aspekte likova.

Ova je revolucija iznjedrila bezvremenska djela poput Show Boat, Oklahoma!, West Side Story, My Fair Lady i The Sound of Music. Mnoge od tih kazališnih uspješnica adaptirane su u filmove koji su osvajali najveće nagrade i zauvijek oblikovali DNK filmskog mjuzikla.

Filmski mjuzikl: od Zlatnog doba Hollywooda do suvremene obnove

Početak zvučnog filma označio je The Jazz Singer (1927.) nakon kojeg je filmski mjuzikl postao jednim od ključnih žanrova Hollywooda.

Tridesete i četrdesete godine prošlog stoljeća bile su doba raskošne koreografije i vizualnog spektakla, ovjekovječenog od strane redatelja poput Busbyja Berkeleya. Sljedeća desetljeća donijela su remek-djela kao što su Singin' in the Rain, An American in Paris, The Wizard of Oz, Mary Poppins i Hello, Dolly! – filmovi koji su definirali čaroliju klasičnog Hollywooda.

Nakon toga uslijedio je uspon rock mjuzikala i kazališnih adaptacija poput Cabaret, Jesus Christ Superstar, Cats, The Phantom of the Opera i Les Misérables. U 21. stoljeću, žanr je pronašao novu kreativnu energiju kroz naslove poput La La Land, In the Heights i Hamilton, dokazujući da mjuzikli i dalje mogu inovirati i povezivati se s modernom publikom.

Kako je The New Yorker primijetio u retrospektivi o žanru: „Neki filmaši čuvaju tradiciju, dok je drugi proširuju, testirajući što mjuzikl danas može biti.“

Što čini mjuzikle toliko posebnima?

Trajna privlačnost mjuzikala leži u njihovoj jedinstvenoj kombinaciji emocije, ritma i narativa. Kritičari i stvaratelji ističu nekoliko ključnih elemenata koji definiraju žanr:

1.Glazba kao emocija
U mjuziklu pjesme počinju tamo gdje riječi prestaju. One pojačavaju osjećaje poput radosti, slomljenog srca, želje i trijumfa, omogućujući publici da proživi priču, a ne samo da je promatra.
2.Integrirano pripovijedanje
Najbolji mjuzikli nisu samo zbirke zaraznih melodija. Svaka pjesma prirodno proizlazi iz zapleta, pokreće ga naprijed i produbljuje naše razumijevanje likova.
3.Vizualni spektakl
Koreografija, kostimi i scenografija pretvaraju ekran u pokretno platno. Ples postaje dio narativnog ritma, tjelesni produžetak otkucaja srca filma.
4.Emocionalni bijeg
Još od vremena Velike depresije, mjuzikli su nudili gledateljima bijeg od svakodnevnih briga. Kako je jedan kritičar rekao, oni ostaju „kino radosti i oslobađanja“.
5.Univerzalne teme
Ispod svog blistavog sjaja, mjuzikli često progovaraju o dubokim temama poput identiteta, predrasuda, slobode i otpornosti. Od Renta do In the Heights, žanr i dalje istražuje što znači pronaći vlastiti glas.

Mjuzikli koji su ušli u povijest

Određeni naslovi definirali su – i redefinirali – oblik mjuzikla. Među njima su:

West Side Story, revolucionarna fuzija plesa i drame, dobitnik 10 Oscara.
The Sound of Music, obiteljski klasik i jedan od najvećih kino-hitova svih vremena.
Cabaret, tamnija i hrabrija studija ljubavi i politike.
Chicago, film koji je vratio mjuzikle u središte popularne kulture.
Les Misérables, epska i emotivna priča s nezaboravnim izvedbama.
Hamilton, smjela reinterpretacija povijesti kroz hip-hop i kazališnu inovaciju.
La La Land, moderna ljubavna posveta zlatnom dobu Hollywooda.

Svi su ti filmovi otvorili nova vrata izražajnosti i pokazali koliko duboko mjuzikli mogu dirnuti publiku.

„Burleska“: glazba, moć i umjetnost izvedbe

Jedan od najsjajnijih suvremenih primjera žanra jest film Burlesque, s Christinom Aguilerom i Cher u glavnim ulogama – raskošan hommage glazbi, senzualnosti i umjetničkom osnaživanju.
Radnja prati Ali, djevojku iz malog mjesta s velikim glasom, koja odlazi u Los Angeles u potrazi za snom. Ondje otkriva oronuli Burlesque Lounge, nekada veličanstveni noćni klub prepun glamura, emocija i smjele koreografije. Počevši kao konobarica, ubrzo staje u središte pozornice i svojim moćnim glasom donosi novi život kazalištu – i svima u njemu.
Ono što Burlesku čini posebno zanimljivom jest način na koji spaja klasični filmski mjuzikl i tradiciju burleske izvedbe. Burleska je kroz povijest često bila pogrešno shvaćena, no njezina se bit krije u kreativnom samoizražavanju i pozitivnom odnosu prema tijelu. Kako ističu izvođači i znanstvenici, burleska nije primarno o zavođenju, već o povratu vlastitog izraza – umjetničkom obliku u kojem žene i queer umjetnici preuzimaju kontrolu nad svojim pričama, slikom i pozornicom.
S Cherinom magnetičnom pojavom i vokalnom snagom Aguilere, Burlesque je vizualno zapanjujući i emocionalno nabijen spektakl – podsjetnik da žanr mjuzikla živi od neprestanog ponovnog izmišljanja.
Film Burlesque možete pogledati na programu Viasat Kino u ponedjeljak 15. prosinca od 19:00, s dodatnim prikazivanjima u srijedu 31. prosinca od 19:30, nedjelju 4. siječnja u 19:30 i četvrtak 29. siječnja u 21:25.
(Ovaj se odlomak može jednostavno ukloniti ako je tekst namijenjen za dugoročnu objavu.)

Zašto se uvijek vraćamo mjuziklima

Mjuzikli se razlikuju od svih drugih filmskih oblika. Oni spajaju dubinu dramskog pripovijedanja, energiju plesa i neposrednost žive izvedbe – sve kroz univerzalni jezik glazbe.
Publika im se uvijek iznova vraća jer oni:

nude emocionalni intenzitet i katarzu,
stvaraju svjetove veće od života koji su istodobno magični i stvarni,
pretvaraju pjesmu i ples u narativnu snagu,
podsjećaju nas da umjetnost može biti i bijeg i duboko ljudska.

Kako je jedan kritičar lijepo rekao:
„U mjuziklima su neki osjećaji jednostavno preveliki da bi se izgovorili – moraju biti otpjevani.“
To je vječna čarolija mjuzikla. Oni nisu samo zabava, već čin radosti, hrabrosti i mašte.